Novigradsko proljeće – po službenoj definiciji tradicionalna je kulturno-obrazovna manifestacija i sedmodnevni radionički program namijenjen iznimno motiviranoj i potencijalno darovitoj djeci osnovnih i srednjih škola iz cijele Hrvatske. Da se polaznike Novigradskog proljeća pita što je za njih Novigradsko proljeće većina će reći: najboljih sedam dana u godini, zabava, nova prijateljstva, nova znanja stečena na zabavan način. To je iskustvo koje se teško može opisati nekome tko nikada nije bio na Novigradskom proljeću, ali pokušat ću to objasniti i približiti ljudima najbolje što mogu.
Škola stvaralaštva 2026. obilježila je 50. godinu stvaralaštva i 36. Novigradsko proljeće. Radionice su se održavale u Osnovnoj školi Rivarela, a boravilo se u Amines Laguna hotelu. Svečano otvorenje bilo je u CMIK-u (Centar za manifestacije i kulturu Novigrad-Cittanova) u nedjelju. Prve radionice također su započele u nedjelju. Svake godine postoji zadana tema kojom se bave sve radionice. Ove godine bila je najapstraktnija do sada: Kad jesmo i kad nismo (prethodnih godina bile su svemir, putovanje, krug, zrcala, itd.).Izbor radionica velik je. Dvadeset i jedna radionica: Literarna, Izrada slikovnice, tri scenske radionice, Novine na internetu, Radijska, Televizijska, Filmska, Skladateljska, Scenska glazba, Pjevanje, Aranžiranje i glazbena produkcija, Plesna, Cirkuske vještine, Vizualna umjetnost – kiparstvo, Slikarsko-scenografska, Keramičarska, Lutkarska, Fotoradionica i Digitalna ilustracija. Sve su radionice na neki način povezane. Literarna radionica piše tekst koji onda skladateljska radionica uglazbi. Uglazbljeni tekst dalje ide radionici scenske glazbe, ako treba radi nekih detalja ili nadogradnje, te onda radionica pjevanja to izvodi na koncertu u crkvi sv. Pelagija. Također Filmska, Scenska, Plesna, Radijska, Cirkuska radionica i druge koriste zvučne efekte koje im uz opis osmisle i snime radionica scenske glazbe i radionica aranžiranja i produkcije.
Prvi dani škole često znaju biti pomalo neugodni, nitko se još ne poznaje, ali u Novigradu to nikada nije bio slučaj. Ljudi su otvorena uma, kreativni i svi dijele nešto što ih povezuje – umjetnost. Tijekom prvog dana učenici se upoznavaju i mentori radionica ih upućuju u cijeli koncept i način rada. Radionice se održavaju ujutro od 09.00-12.00 i popodne od 16.00-18.00 sati. U vremenu kada su stanke između radionica i nakon večere studenti su bili odgovorni za učenike. Oni su bili zaslužni za zabavu učenika. Naravno, pazili u na njih, ali to nije bilo ono najvažnije. Najvažnije je bilo da se tada učenici druže, zabavljaju i opuste. Od popodnevnih aktivnosti poput društvenih igara, sportova i razgleda grada do večernjih aktivnosti. Talentshow, kvizovi, potraga za blagom, miješanje polaznika različitih radionica i dodjeljivanje zadataka koji ih zbližavaju. To su studenti isplanirali i pobrinuli se da polaznicima svih uzrasta bude zanimljivo. Svima najdraži dio dana bila je večer, kada su službeno svi spavali, tada je krenulo pravo druženje. Skrivanje od studenata, hospitanata i mentora po hodnicima hotela. Tada su učenici išli od vrata do vrata i upoznavli nove ljude, a to je jedan od glavnih cijeva Novigradskog proljeća. Znalo se da će svake večeri neki određeni studenti i mentori kucati na vrata, zbog “preglasng razgovaranja”, ali to bi zapravo bilo samo iz želje za razgovorom i druženjem. No, nikada to druženje u duge noćne sate nije učenike sprječavalo da daju svu svoju energiju i želju za radom na radionicama. I s obzirom da su sve radionice povezane, učenici bi šetali od jedne pa do druge radionice, upoznajući se s novim granama umjetnosti. Cilj radionica je da budu edukativne, ali ne na onaj strogi školski način. Baš to što nije strogo učenike potiče da nešto naprave, a najkvalitetniji rad postigne se kada se nešto radi s ljubavlju i voljom. Mentori pokušavaju iz učenika izući najveći mogući potencijal zato što vide da učenici mnogo mogu. Da mogu i da žele raditi. U četvrtak se dio toga rada predstavio publici; ostalim mentorima, hospitantima, učenicima, studentima, organizatorima i roditeljima. Održavanje koncerta u crkvi sv. Pelagija. Tada glazbene radionice i literarna radionica izvode sve što su napravili u samo pet dana. U petak prije podne radionca digitalne ilustracije, keramičarska i kiparska predstavljaju svoje uratke, a cirkuska izvodi razne koreografije. U petak navečer svečano je zatvaranje Novigradskog proljeća i tada sve ostale radionice predstavljaju i pokazuju publici što su napravile. Tada su zapravo sve radionice uključene, jer su sve povezane i sve imaju bitnu ulogu. Svečano zatvaranje uvijek bude emotivno jer najavljuje kraj još jednom Novigradskom proljeću.
Ovo mi je bilo četvrto Novigradsko proljeće i ove godine najviše sam toga naučila i napravila. Ovo mi je ujedno i bilo posljednje Novigradsko proljeće i htjela sam to iskoristiti najviše do sada. Shvatila sam da trebam cijeniti to što mi je netko prije četiri godine rekao da Novigradsko proljeće postoji. To nisu samo edukativne radionice, nego najveće povezivanje s umjetnosti. Danas se to polako gubi sve više I više, ali mentori ovih radionica vraćaju želju i motivaciju da se bave umjetnošću. Osobno, prošle godine skoro sam se ispisala iz glazbene škole; postalo je previše strogo i nije se toliko posvećivalo glazbi kao nečemu što bi trebalo usrećivati one koji ju sviraju. Nitko zapravo više nije slušao glazbu, svi su samo slušali greške. Međutim, nakog prošlogodišnje radionice scenske glazbe na kojoj sam bila, nešto se dogodilo što me potaknulo da ne odustanem i da ponovno zavolim glazbu. Zbog toga i jesam sada u glazbenom razredu umjetničke škole. Novigradsko proljeće nije samo škola za učenike, već i za mentore, hospitante i studente. Učenici ih uče da je tamo najvažnija zabava i zabavni rad, a ne strogost i kritika ako nešto pogrešno učine. Škola stvaralaštva, tj. Novigradsko proljeće iskustvo je koje svatko pamti do kraja života i to u najboljem svjetlu. Nova prijateljstva i nova znanja. To je mjesto koje ostavi trag na svakom čovjeku.
Ilona Loher, 1.d